Za snalaženju u svijetu od velike je koristi praktična inteligencija.
Osobe koje imaju razvijenu praktičnu inteligenciju, vješte su u zaobilaženju situacija koje ih ograničavaju, fleksibilne su i lako se prilagođavaju novim situacijama, ustrajne su i neovisne te na snalažljiv i kreativan način dolaze do rješenja.
Djetinjstvo je period u kojem postavljamo temelje za kasnije snalaženje kroz život. 
Praktična inteligencija razvija se od najranije dobi, usporedno s biološkim razvojem djeteta. Zato je za pravilan rast i razvoj djece i ostvarivanje njihovog punog potencijala, potrebno razumjeti biološke procese razvoja djeteta i popratiti te procese s igrom kao nezaobilaznim alatom za učenje i razvoj.
Igra je puno moćnija nego što nam se nekada čini, sastavni je dio odrastanja i ima važnu ulogu od najranije dobi. Osim što se kroz igru i pokret potiče razvoj mozga, igra djetetu služi kao alat za zabavu, opuštanje, učenje, povezivanje, razmišljanje i rješavanje problema. Djeca kroz igru ispituju, izražavaju se, eksperimentiraju i uče surađivati s drugima.
Na spontan i kreativan način motivira djecu na učenje i istraživanje. Ona povećava znatiželju, pomaže u povezivanju različitih sadržaja i služi kao odličan alat za stvaranje boljeg odnosa između roditelja i djece. Zbog toga je igra važna u kontekstu razvoja praktične inteligencije i ona razvija kognitivne, socijalne, emocionalne i druge djetetove vještine.
Igra je ono što spaja logičke i kreativne dijelove mozga i potiče proces učenja. Igra je aktivnost cijelog tijela i ona djeci pomaže u razvijanju vještina koje će im trebati kasnije u životu. Aktivnosti kroz igru potiču razvoj mišića i pomažu u razvoju motoričkih sposobnosti. Djeca tako grade svoj mentalni i emocionalni svijet. Igrom djeca savladavaju socijalne vještine koje će im u odrasloj dobi olakšati snalaženje u različitim privatnim i poslovnih situacijama. Takvo snalaženje podrazumijeva dobro razvijenu praktičnu inteligenciju, a razvoj takvih vještina ovisit će o cjelokupnom djetetovom periodu odrastanja te o razvoju intelektualnih sposobnosti koje je ostvarilo.
Iako se danas dosta govori o važnosti dječjeg razvoja i o odnosu između igre i učenja, mislim da još uvijek nismo svjesni koji potencijal djeca mogu razviti ako odrastaju u podržavajućem okruženju i ako ih se potiče na razvoj kroz igru.

Svi brže učimo i usvajamo nova znanja kada nam je nešto zanimljivo. Tako lakše pamtimo, a naša motivacija dodatno raste kad na tom putu imamo podršku.
Dijete kojemu je pružena pažnja i ljubav i čiji se tempo odrastanja poštuje, raste kao sretno dijete.
Ako dijete raste u takvom poticajnom i podržavajućem okruženju, razvit će se i praktična inteligencija u punom potencijalu. To će osobi kasnije omogućiti da može procijeniti što kome reći, da zna kada i kako to reći i da time postigne maksimalni učinak.
Zato pustite djecu da se igraju, potičite igru i istraživanje, igrajte se s njima, ali im i dajte prostora da sami pronađu motivaciju i izraze se kroz igru.
