Nađe neki čovjek čahuru ličinke i primijeti da se na vrhu pojavio mali otvor. Zadivljen mogućnosšću da prvi put u životu vidi kako leptir izlazi iz čahure, sjedne i stane strpljivo promatrati njegovo izvlačenje. Nakon nekog vremena primijeti da je kukac prestao izlaziti. Zapeo je i ne miče se. “Izgleda da je zaglavio!”, pomisli čovjek pa uzme škare i proširi rupicu. Leptir se tada bez problema provuče kroz nju.

No čovjek tada primijeti nešto čudno: leptirovo je tijelo bilo nateklo, a krila smežurana. Satima je čekao da se leptir oporavi i poleti, ali on to nikako nije mogao.

U svojoj dobroj namjeri čovjek je spriječio leptira da se, iako s mukom, sam izvuče iz čahure i tako pripremi za let. Priroda je, naime, osmislila preobrazbu ličinke u leptira tako da se u leptirovoj borbi da se provuče kroz rupicu tekućina istisne iz tijela i ispuni krila da bi se razvila za let.

Kad pomažemo drugima, trebamo voditi računa o tome da ljudi ponešto moraju napraviti i sami.

Zen-priča, nepoznati autor

Priča o adolescenciji

Kroz život se prirodno razvijamo i rastemo. Svako ima svoj tempo i svaka faza života priprema nas na onu sljedeću. 
Tako nas i razdoblje adolescencije priprema za prijelaz iz faze djeteta u odraslu dob. 

Odrastanje i sazrijevanje u tom periodu može biti izazovno i djetetu i roditeljima. 

Događa se puno promjena – emocionalnih, kognitivnih, tijelo se mijenja i razvija. Ova faza zove dijete da sve više samostalno istražuje i da se prirodno postepeno odvaja od roditelja. Često adolescenti imaju dojam da znaju sve o svemu i hrabro koračaju tražeći svoje mjesto u društvu. Nekada nam to djeluje nespretno ili nesigurno pa se to razdoblje često etiketira kao buntovno, nepredvidivo i problematično.

No mora li stvarno biti tako? Kakvu poruku im s takvim etiketama kao društvo šaljemo? Ako od pojedinca očekujemo neko ponašanje nerijetko ćemo mu i svjedočiti.

Pa ajmo maknuti sve etikete i pogledati adolescente kao ove leptire koji žele izaći iz čahure, odvojiti se od roditelja i poletjeti u svoj život. Da, za to treba vrijeme i u redu je da u tom procesu zapnu. Na nama je da čahura i dalje bude sigurno i toplo mjesto u kojem mogu boraviti i zastati tijekom procesa odvajanja dok se sve tjelesne i mentalne promjene sazrijevanja događaju. 

Ovo razdoblje može biti emocionalno i teško za roditelje. Njihov odnos s djetetom se mijenja, dijete se počinje odvajati od njih i vrijeme je za izgradnju novog odnosa. Dijete u ovom razdoblju više izražava sebe i svoje mišljenje te istražuje i eksperimentira u potrazi za svojim identitetom. Normalno je da sve to može preplašiti roditelje i da se nekada teško nositi s događanjima u tom razdoblju. 

U ovom periodu su obično aktualni sukobi između djece i roditelja zbog uspjeha u školi, odabira prijatelja, izlazaka, romantičnih partnera, financija, izgleda… Idealna slika o roditeljima u očima adolescenta polako se mijenja. To ne znači da vas vaša djeca manje vole. Dijete počinje shvaćati da roditelji nisu uvijek u pravu i da nužno ne znaju što je za njih najbolje. U tom razdoblju individualizacije sukobi su neizbježni. Ljutnja i protestiranje je normalan dio ovog perioda jer adolescenti pokušavaju otkriti tko su i stvoriti svoje stavove i vrijednosti koje su različite od roditeljskih.
Nositi se s ljutnjom i frustracijom djeteta zna biti teško i izazovno. No, sjetimo se sebe u odnosima. Kada nam je lakše nekoga odbiti, otići iz neke situacije ili odnosa? Kada osjećamo ljutnju. Tada se lakše odvajamo. Priroda je to dobro smislila i malo pojačala osjećaje u toj dobi da olakša proces. Ne brinite, nerijetko se u kasnijoj životnoj dobi ti isti nekad buntovni adolescenti, kasnije odrasli mladi ljudi, vraćaju nekim roditeljskim vrijednostima, izgovaraju roditeljske rečenice za koje su se zakleli da nikada neće… Ljepota života! 

Koliko god vam se čini da se trenutno ne razumijete bilo da ste roditelj ili adolescent, sjetite se da je adolescencija razdoblje i proći će! Pokušajmo pronaći i neke ljepote te velike promijene kroz koje djeca prolaze i uživati u procesu njihove transformacije u odraslu osobu. 

Pred adolescentima se nalazi niz važnih odluka: Koju školu upisati? Što ću raditi? Kako ću se oblačiti? Gdje i s kim ću živjeti? Koje ću vrijednosti slijediti? I mnoge druge, a na neke od njih ni mi odrasli danas još nismo odgovorili. Smanjimo pritisak i očekivanja. Umjesto toga, možemo ih ohrabriti i biti sigurna luka u koju se mogu vratiti i dati im prostora i slobode da sami biraju pa i pogriješe. Život je niz pokušaja i pogrešaka kroz koje učimo i rastemo. Bez pogrešaka ne bismo znali kako nešto treba napraviti ispravno.

Kako si olakšati ovaj period?

• Razgovarajte s njima kao s odraslim osobama
• Imajte strpljenja i objasnite im neke svoje odluke kroz primjere
• Pustite im određene odgovornosti i obavljanje nekih poslova
• Budite fleksibilni s vremenom, nemojte ga strogo kontrolirati i planirati – važan im je osjećaj slobode
• Gradite odnos povjerenja da znate gdje su i s kim su čak ako vam se to i ne sviđa – poštujte želju da budu samostalni
• Nađite vrijeme i aktivnosti koje možete raditi zajedno (prilagodite ih njihovoj dobi, dajte si priliku upoznati svoje dijete u novoj fazi i vidjeti njihove stvarne želje i potrebe)

O ovoj temi bi se moglo puno reći, ali da se vratimo na priču i leptira:

Nekada nam ne treba pomoć i požurivanje već samo netko ko će strpljivo, prisutno i s puno ljubavi promatrati naš razvoj i veseliti se trenutku kada i u kojem smjeru ćemo poletjeti. 

Preporuka za roditelje – knjige o adolescentima koje vam mogu pomoći:
“Oluja u mozgu”, Daniel, J. Siegel
“Ti me ne razumiješ”, dr. Tara Porter