Samoozljeđivanje obično počinje kao način oslobađanja od nagomilanog pritiska zbog uznemirujućih misli i osjećaja. Time osoba dobiva privremeno olakšanje od emocionalne boli koju osjeća, ali to nije rješenje i problemi i dalje ostaju. Ubrzo nakon toga može se pojaviti osjećaj krivnje i srama, što može ponovno dijete dovesti u potrebu da se oslobodi pritiska i ide u samoozljeđivanje te time upada u začarani krug.

Zbog osjećaja privremenog olakšanja, samoozljeđivanje može postati nečiji način suočavanja sa životnim poteškoćama. Važno je da djeca koja se samoozljeđuju dobiju pravu podršku i pomoć što je ranije moguće jer takav pristup može dugoročno olakšati prekidanje kruga samoozljeđivanja.

Važno je znati da većina ljudi koji se samoozljeđuju ne žele okončati svoj život.

Samoozljeđivanje je najčešće među adolescentima i mladim odraslim osobama, iako to mogu učiniti ljudi bilo koje dobi.

Neki od razloga samoozljeđivanja mogu biti:

Iznenadne životne promjene (smrt, razvod ili preseljenje, nova škola) mogu postati emocionalno preplavljujući za dijete i dovesti do samoozljeđivanja kao načina nošenja s emocijama. Osjećaj velikog pritiska ili strah od neuspjeha (ispiti), zlostavljanje u školi, kod kuće ili u vezi, nisko samopouzdanje ili problemi sa slikom tijela mogu uznemiriti dijete. Usamljenost, osjećaj krivnje ili nevoljenost praćeni kritikom od strane obitelji, prijatelja ili učitelja također mogu jako utjecati na dijete i dovesti ga do jakih emocija s kojima se ne zna nositi niti ih izraziti.

Kada ne izražavamo svoje emocije i ne razgovaramo o stvarima koje nas rastužuju, ljute ili uzrujavaju, pritisak može porasti i postati nepodnošljiv. Djeca i adolescenti tada svoje tijelo koriste da izraze misli i osjećaje koje ne mogu izgovoriti naglas i na kraju nanose štetu sebi.

Djeca koja se samoozljeđuju ne čine to samo kao način da se nose sa stresom. U nekim slučajevima to je način da sami sebe kazne zbog osjećaja krivnje.

Kako prepoznati samoozljeđivanje kod djeteta?

Važno je znati da samoozljeđivanje nije uvijek vidljivo i djeca ga često skrivaju.

Kad pričamo o samoozljeđivanju, najčešće mislimo na rezanje, spaljivanje ili nanošenje tjelesnih ozljeda sebi. Međutim u kategoriju samoozljeđivanja spada i ovisničko ponašanje, prejedanje, izbjegavanje hrane ili prisiljavanje na povraćanje, pretjerano vježbanje ili vježbanje nakon ozljede ili namjerno upuštanje u tučnjave.

Sve su to oblici samoozljeđivanja vlastitog tijela i psihe.

Osim vidljivih posjekotina, opeklina, modrica ili ožiljaka na tijelima, važno je znati da djeca mogu skrivati fizičke znakove nošenjem odjeće dugih rukava, isprikama i izmišljanju priča o ozljedama.

Važan znak može biti posjedovanje i nošenje oštrih predmeta sa sobom poput noževa i škara, nelagode, slabosti, mučnine ili vrtoglavice te osjećaj srama, gađenja, zbunjenosti ili straha.

Znakovi niskog samopouzdanja i okrivljavanje sebe za bilo kakve probleme ili govorenje da nisu dovoljno dobri, može biti dobar indikator.

Kako pomoći svom djetetu

Može biti šok saznati da se vaše dijete samoozljeđuje. Kao roditelj, skrbnik ili druga odrasla osoba koja je primijetila znakove koji ukazuju na samoozljeđivanje možete pokušati potaknuti djecu da se otvore i razgovaraju s vama.

Pustite svoje dijete da govori o tome kako se osjeća. Time dijete može samo po sebi osjetiti olakšanje. Predložite djetetu da razgovara s prijateljem, učiteljem, zdravstvenim djelatnik ili bilo kim s kime im je najugodnije. Predložite dopisivanje ili telefonski razgovor ako će djetetu tako biti ugodnije. Važno je započeti razgovor i otvoreno razgovarati o tome kako se osjećaju i zašto.

Pokažite da vam je stalo i da ste zainteresirani slušati što vam govori. Nemojte ih osuđivati. Možete pokušati reći: ‘razgovorom o ovoj temi pokazuješ snagu i hrabrost”, “može biti veliko olakšanje odati takvu tajnu ili je barem podijeliti”, “zajedno možemo pronaći druge načine da ti pomognemo sa svim jakim osjećajima koji se javljaju”, “hvala ti što mi vjeruješ i što mi se povjeravaš”.

Vaše dijete možda želi prestati sa samoozljeđivanjem, ali ne očekujte da ćete odmah pronaći rješenje – to je proces i može potrajati. Usredotočite se na to da svom djetetu pomognete da se osjeća što je moguće sigurnije i pronađite nove načine za lakše izražavanje preplavljujućih osjećaja.

Predložite udaranje o jastuk ili trganje časopisa ili novina kako bi se izrazila frustracija, bijes i ljutnja.

Predložite slanje poruke prijatelju ili nekome kome vjeruju da im pomogne da skrenu misli ili odite van u šetnju. Boravak na javnom mjestu daje vremena i prostora za smanjenje impulsa.

Sviranje glazbe, pjevanje ili ples, zapisivanje svojih misli ili stavljanje fokusa na disanje može pomoći, a uz takve zajedničke aktivnosti dijete se može osjećati podržano i sigurno pa se onda i lakše otvarati i nositi s emocijama.

Samoozljeđivanje je različito za različite ljude i ima mnogo uzroka, ali zapamtite da vaše dijete samoozljeđivanjem ne privlači samo pažnju, već se tako nosi s prejakim emocionalnim stanjima i traži način olakšanja. Potrebna mu je vaša podrška i vodstvo.

Psihoterapija može pomoći vašem djetetu da usvoji alate za rješavanja problema i zdravih načina suočavanja s osjećajima i emocijama. Pronalaženje prave podrške i pomoći te izražavanje emocija i imenovanje osjećaja značit će da će stvari s vremenom za vaše dijete postati bolje.